Ako odlučite doći u Dugu Goru, morate imati dobrog vodiča domoroca ili puno sreće da pronađete željenu osobu. Teško je reći: “Došao sam u Dugu Goru!“ Jer njoj jednostavno kao da nema ni početka ni kraja. Mjesto čini niz zaselaka razbacanih po gustoj šumi desno od rijeke Dobre na području općine Generalski Stol. Pećani i Kasunići su smješteni blizu Dobre, a Čažinka, Podjakšić, Lugari, Turaši, Ruškovac, Kasunići, Špehari, Ribi, Stošići, Ruške, Štrcmani, Kolići, Vršak i Kovačići su negdje duboko u šumi pa možda ako vam se posreći i zalutate u neki od tih zaselaka povezanih bezbrojnim prekrasnim putevima i stazama. Trenutno u Dugoj Gori ima oko stotinjak kuća sa približno 70-tak uglavnom starijih ljudi. Iako je selo smješteno u općinu Generalski Stol, polovica Dugogorskih zaselaka pripada župi Trošmarija sa kojom je povezana lijepim asvaltiranim putem gdje se lokalno stanovništvo pokapa i prima svete sakramente, a druga polovica pripada u župu Generalski Stol.
Lokalno je stanovništvo udaljeno od Generalskog Stola od 4 do 9 kilometara, a u mjestu nije nikada bilo javnog prijevoza. To je razlog što su mladi ljudi godinama iz ovog kraja iseljavali, uglavnom osnivali svoje obitelji negdje bliže u Generalskom Stolu, Dugoj Resi, Karlovcu, Rijeci, Zagrebu…Lokalna osnovna škola zatvorena je 1997 godine, a od tada je za djecu organiziran prijevoz u Generalski Stol.
U ovom kraju nalazimo i dva bunara koja su odigrala važnu ulogu u životu lokalnog stanovništva. Skupina Dalmatinaca ih je isklesala iz kamena, davne 1901. godine. Jedan je bunar napravljen na izvoru u šumi, a drugi je ispod brda koje je popločeno kamenim pločama. Voda se je slijevala po tim kamenim pločama u bunar, a ljudi su tu uglavnom dovodili stoku na napajanje.
U Dugu Goru se godinama odlazilo u berbu gljiva. Šuma je bogata raznim drvećem poput grabra, bukve, jela, borova, lijeske i ostalih. Iako je put do Duge Gore makadamski i u pravilu loš, u sezoni gljiva Duga Gora je bila preplavljena beračima gljiva koji su kući zadovoljno nosili pune košare gljiva, a i lokalno je stanovništva živjelo od prodaje svježih i suhih vrganja.
Na rijeci Dobri nalazimo samo ostatke negdašnjeg mlina na koji su ljudi dovozili svoje žito. Brza i hladna rijeka Dobra vijuga kroz prekrasan prirodni kanjon, a od početka 90-tih Dobrom se je odvijao atraktivan sport rafting. Niz agencija iz Zagreba i ostalih dijelova Hrvatske ovdje je koristilo rijeku Dobru za svoje potrebe.
Dobra se smatrala najboljom rijekom za održavanja raftinga u Republici Hrvatskoj. Vikendom je stotine ljudi ovdje uživalo spuštajući se niz prekrasan kanjon kraške rijeke.
U novijoj povijesti za ovaj kraj je značajna gradnja prve hidroelektrane u samostalnoj Republici Hrvatskoj na rijeci Dobri u dužini oko 10-tak kilometara. Gradnjom same hidroelektrane mjesto će dobiti akumulacijsko jezero. Duga Gora je smještena desno od buduće HE na rijeci Dobri, a do buduće brane je asvaltirana cesta što uvelike pomaže lokalnom stanovništvu u svakodnevnom životu.
Osim prirodnih ljepota, ovaj kraj je dao i lijepe žene. Gospođica Viktorija Špehar je prije nekoliko godina proglašena misicom Francuske, a njen je otac porijeklom Dugogorac iz zaseoka Turaši, na što su naši ljudi jako ponosni.
Zapuštena sela kriju zanimljive stare netaknute kuće, čija arhtektura puno govori o teškom načinu života ljudi ovog kraja. Pomalo ovaj kraj dobiva potrebnu infrastrukturu, asvaltiraju se putevi, a izgradnja vodovoda zasigurno bi povratila dio stanovništva i dovela nove stanovnike željne mira i odmora u ovaj netaknut kraj.